Kotlovi su ložene ili na drugi način zagrijavane tlačne posude u kojima izgaranjem goriva zagrijavamo medij za prijenos topline. Osnovni dijelovi kotla su ložište i izmjenjivački dio. Ložište je dio kotla u kojem izgara gorivo a izmjenjivački dio je tlačni dio u kojem dolazi do prijenosa topline nastale izgaranjem goriva na medij za prijenos topline.
Kotlovi se razlikuju prema načinu rada, vrsti goriva i namjeni, tj. mediju za prijenos topline pa tako razlikujemo toplovodne, vrelovodne, parne i vrelouljne kotlove.
Po vrsti goriva kotlove dijelimo na plinske kotlove, kotlove na ekstra lako lož ulje (ELLU), elektro kotlove i kotlove na biomasu. Do prošlog desetljeća se za gorivo koristio i mazut no on je na razini EU zabranjen kao gorivo zbog velikog negativnog utjecaja na okoliš.
Kod projektiranja kotlovnice i odabira kotla obzirom na gorivo važno je voditi računa da kotlovi ovisno o vrsti goriva kojeg koriste zahtijevaju i prateću opremu goriva što poskupljuje investiciju. Kod plinske kotlovnice nema posebne opreme koja zauzima mjesto, dok je kod kotlovnice na ekstra lako lož ulje potreban spremnik ulja i pripadajuća pumpa goriva. Kotlovnice na biomasu pak zahtijevaju najviše ugradbenog prostora jer one osim spremnika goriva trebaju i elemente za transport goriva od spremnika goriva do plamenika ili ložišta kotla, a u nekim slučajevima i sustave za pripremu i sušenje goriva. Važno je i voditi računa o dostupnosti tražene vrste goriva u narednim godinama eksploatacije te fluktuacija cijene goriva.
Kod projektiranja kotlovnica potrebno je uzeti u obzir i izvedbu kotla jer se kotlovi ovisno o izvedbi različito ponašaju u sustavima grijanja.
Prema izvedbi, kotlovi se dijele na dimocjevne i vodocjevne.
Dimocjevni kotlovi su kotlovi u kojima dimni plinovi cirkuliraju kroz unutrašnji dio cijevi izmjenjivačkog dijela kotla dok medij kojeg se zagrijava ispunjava unutrašnjost kotla, tj. cijevi izmjenjivačkog dijela s njihove vanjske strane. Klasični primjer su toplovodni, vrelovodni i parni blok kotlovi.
Vodocijevni kotlovi su kotlovi u kojima medij kojeg se zagrijava cirkulira kroz unutrašnji dio cijevi izmjenjivačkog dijela kotla dok dimni plinovi prolaze okolo tih cijevi i na taj način zagrijavaju medij. Klasični primjeri su brzi proizvođači pare i vrelouljni kotlovi.
Dimocijevni kotlovi su nešto tromiji u radu ali su zato manje osjetljivi na nagle promjene u potrošnji toplinske energije zbog veće akumulacije energije. Vodocjevni kotlovi su zato brži u postizanju radnih parametara i to u roku od nekoliko minuta.
Kod odabira kotla važno je uzeti u obzir sve prednosti i nedostatke pojedine izvedbe kotla, tipa goriva i medija za prijenos topline i odlučiti se za najbolju. Najbolja opcija ne mora nužno biti najskuplja, i najčešće nije, već je potrebno pravilno posložiti zahtjeve korisnika i sukladno tome odabrati tehnologiju grijanja kako bi se iz uložene investicije izvukao maksimum.
Za pravilan odabir tehnologije grijanja svakako nam se obratite.